Danas ide jedan nostalngični post koji već neko vrijeme stoji u pripremi. Ove godine sam postala jako nostalgična, pa mi svako malo dođe "Ajoj, kako dugo ovo nisam vidjela!" ili "Šteta što ovoga više nema.". A za jednu stvar, samo kada se spomene, tulim i tulim koliko mi nedostaje. Valjda to sve dođe sa godinama, nije četvrt stoljeća mala stvar :D
Krenula bih prvo od slatkiša :zubo:
Nisam neki ogromni ljubitelj slatkiša, volim probati kada je nešto novo, ali mogu bez njih. Slana hrana, on the other hand, je priča za sebe. Ali kada mi se nešto svidi, kada uđem u dućan, vrlo vjerojatno ću opet kupiti. Osim ako jednog dana netragom ne nestane sa polica. Onda se pretvaram u Tallahasseea iz Zombielanda, ali na kraju se moram pomiriti sa činjenicom da te stvari više nema. Znam, cry me a river, right?
Milky Way Minute - Jabuka sa cimetom i Jagoda sa jogurtom. Zadnji put sam to jela prije nekoliko godina na faksu. Mislim da je to bila zima '09. na '10., nisam sigurna. Znam samo da je bila zima. Inače, ove stvari su mi bile idealne između predavanja kada nisam stigla u menzu ili se ista već zatvorila nešto prije završetka predavanja. A do stana sam imala tri dana jahanja sa kampusa.
Ledo sladoled Bubi - Znam, dijete sam :) Ali to mi je najdraži sladoled. Bio kada sam bila klinkica, pa kada su ga vratili i zadnji put sam uživala u ovom savršenstvu (za moje nepce) početkom prošlog ljeta. Od tada, nula bodova.
Milka bijela čokolada sa punjenjem od limete i zelenog čaja - kao mala sam voljela jedino bijelu čokoladu, pa nisam mogla odoljeti i ne probati ovo. Inače nisam čokoman, ali ako je čokolada, onda mora biti Milka.
Milka Lila Pause od jagode i jogurta - u osnovnoj mi je škola bila na 2-3 minute od kuće, i zbog te blizine sam se sredinom petog razreda prestala hraniti u školskoj kuhinji i počela sam si od kuće nositi klopu. Ponekad mi se nije nosio sendvič ili nešto iz pekare (u koju su svi redovito hrlili pod velikim odmorom), nego sam uzela jednu ovu čokoladicu i grickala ju 10 minuta. I to mi je bilo dovoljno do dolaska doma.
Kad smo odradili desert, možemo se baciti na dekorativu :)
Prva stvar su Niveine maskare. Stalno tulim o njima! Jednostavno su mojim trepavicama najviše odgovarale njihove četkice i formula maskare. Nisam tip koji pati na dužinu trepavica, kao što znate, već sam onaj koji voli volumen, gustoću i mističnost koja se nadovezuje na to. Stoga sam bila tužna kada sam početkom ljeta 2011. čula da se Nivea povlači sa područja dekorativne kozmetike. Zaista šteta, jer su imali izvrsne stvari koje je moja koža obožavala.
Inače, maskare o kojima govorim su Volume Nanodefinition (ružičasta) i Volume Impact (tamnoplava).
Osim maskara, tu je i Nivein Diamond Gloss tretman za kosu u spreju. Tretman je bio zamišljen kao dodatak regeneratoru i zaglađivao je vrhove, te davao kosi sjaj. A mirisao mi je fino, fino. Kao i svi Nivea proizvodi.
Za svoje usnice sam najviše koristila Labello u tubici, CareGloss & Shine Pure Glamour. Dovoljno su mi usnice bile hidratizirane, lijepo su se "šljaštile" i fino mirisale. Potrošila sam valjda mali milijun ovih tubica, a jednu sam si ostavila kao uspomenu i spremljena mi je u kutiji gdje mi se nalaze Labella koja su bila LE (imala sam jedan period kada sam ih skupljala).
I za kraj, kao pravi freak što se tiče rumenila, nikad prežaljeni nestanak Catrice Mineral rumenila. Kada se brand pojavio u Kozmu, bila su pakirana u zlatne kutijice (te sam potrošila dvije, do zadnje mrvice), a kasnije su se prebacili na crne kutije koje su po meni puno elegantnije i profinjenije izgledale. Ali nijanse su zadržali. Tako sam iznova kupovala rumenilo u nijansi 120 Wild Rose. Još uvijek tražim rumenilo koje će biti približno iste nijanse kao i ono, ali zasad bezuspješno.
Eto, to bi bilo to za moj prvi nostalgični post :) Sigurna sam da će ih biti još. Za čime ste mi vi nostalgični? :)
